Slobodni ZAjedno
Sloboda nije kad čovjek čini sve što želi, nego kad ne mora činiti ono što ne želi. https://slobodnizajedno.org/
Рейтинг TGlist
0
0
ТипПублічний
Верифікація
Не верифікованийДовіреність
Не надійнийРозташування
МоваІнша
Дата створення каналуЛист 30, 2021
Додано до TGlist
Черв 27, 2024Прикріплена група
Рекорди
23.01.202523:59
4KПідписників30.12.202423:59
50Індекс цитування26.01.202521:49
1.2KОхоплення 1 допису15.03.202511:53
913Охоп рекл. допису06.02.202517:05
19.23%ER26.01.202523:59
31.10%ERR
29.03.202518:13
Prema pregovaračkom dokumentu do kojeg je BILD došao, potencijalna nova koalicija u Njemačkoj želi "zabraniti laži" jer "dezinformacije i lažne vijesti prijete demokraciji".
https://www.bild.de/politik/inland/medien-papier-von-union-und-spd-neue-koalition-will-luegen-verbieten-67e52f80ccbc941ec01faddc
Izvor: https://t.me/disclosetv/15591
https://www.bild.de/politik/inland/medien-papier-von-union-und-spd-neue-koalition-will-luegen-verbieten-67e52f80ccbc941ec01faddc
Izvor: https://t.me/disclosetv/15591
30.03.202518:46
29.03.202519:38
ANIMA VERBORUM
DOBROTA
Ljubica… Ili Ljiljana? Nisam više sigurna. Kazaljke mehaničkih satova napravile su milijune krugova od tad. I poput odraza u konkavnom ogledalu izmijenile su slike sjećanja: boju očiju, duljinu kose, oblik lica, veličinu sobe, broj bolničkih kreveta, pokoju riječ, ali nisu promijenile osjećaj ganuća i duboke zahvalnosti koje su rasle i odrasle sa mnom u prostoru sastavljenom od mekanih i grubih godina života, između našeg prvog susreta i ovog trenutka u kojem moji prsti nepravilnim ritmom udaraju slova na tipkovnici.
Bolne slike ostaju zaključane u tamnoj sobi sjećanja, prekrivene crnim, mrežastim koprenama, neke cijeli život, a nekima makneš tu koprenu kad se hrabrost odluči sazdati u nepokolebljiv stup odlučnosti da upališ svjetlo u svim svojim tamnim sobama.
Bila sam premalena, nježna, krhka i imala samo dva jasna osjećaja: “život je igra između trenutka budnosti i sna“ i „trebam biti dobra“.
Prvo sam iskušavala svaki dan, a važnost drugog tek pokatkad, kad moja djela nisu bila usklađena s maminim i tatinim idejama o tom što je dobro. Obično je to podrazumijevalo poslušnost, a ta dosadna poslušnost nije uvijek imala prednost pred sitnim neposlusima koji su nosili toliko puno zabave, kao npr. ući u kokošinjac, gacati po blatu, ili naređivati mlađem bratu…
Bila sam premalena da bih u umu zadržala zvuk udarca automobila i sliku svoje majke čiji je vrisak otvorio sve susjedske prozore, i njenih ruku koje su čvrsto na grudi privile sinovljevo mlohavo i krvavo tijelo. Ostalo je ono prije i poslije. Ono prije je bila igra u kojoj smo prijateljica i ja bježale od njega, preko stričeve ograde, preko stričeva dvorišta, istrčale na cestu, pa nazad u naše dvorište. I on je za nama, smijući se, uživajući u svakom pokretu, taj predivan dječačić, pun svjetla, kao da je na njemu sunce odmaralo svoje zrake. Istrčao je u prevelikom luku…
Cijelu priču pročitajte na:
https://slobodnizajedno.org/dobrota/
DOBROTA
Ljubica… Ili Ljiljana? Nisam više sigurna. Kazaljke mehaničkih satova napravile su milijune krugova od tad. I poput odraza u konkavnom ogledalu izmijenile su slike sjećanja: boju očiju, duljinu kose, oblik lica, veličinu sobe, broj bolničkih kreveta, pokoju riječ, ali nisu promijenile osjećaj ganuća i duboke zahvalnosti koje su rasle i odrasle sa mnom u prostoru sastavljenom od mekanih i grubih godina života, između našeg prvog susreta i ovog trenutka u kojem moji prsti nepravilnim ritmom udaraju slova na tipkovnici.
Bolne slike ostaju zaključane u tamnoj sobi sjećanja, prekrivene crnim, mrežastim koprenama, neke cijeli život, a nekima makneš tu koprenu kad se hrabrost odluči sazdati u nepokolebljiv stup odlučnosti da upališ svjetlo u svim svojim tamnim sobama.
Bila sam premalena, nježna, krhka i imala samo dva jasna osjećaja: “život je igra između trenutka budnosti i sna“ i „trebam biti dobra“.
Prvo sam iskušavala svaki dan, a važnost drugog tek pokatkad, kad moja djela nisu bila usklađena s maminim i tatinim idejama o tom što je dobro. Obično je to podrazumijevalo poslušnost, a ta dosadna poslušnost nije uvijek imala prednost pred sitnim neposlusima koji su nosili toliko puno zabave, kao npr. ući u kokošinjac, gacati po blatu, ili naređivati mlađem bratu…
Bila sam premalena da bih u umu zadržala zvuk udarca automobila i sliku svoje majke čiji je vrisak otvorio sve susjedske prozore, i njenih ruku koje su čvrsto na grudi privile sinovljevo mlohavo i krvavo tijelo. Ostalo je ono prije i poslije. Ono prije je bila igra u kojoj smo prijateljica i ja bježale od njega, preko stričeve ograde, preko stričeva dvorišta, istrčale na cestu, pa nazad u naše dvorište. I on je za nama, smijući se, uživajući u svakom pokretu, taj predivan dječačić, pun svjetla, kao da je na njemu sunce odmaralo svoje zrake. Istrčao je u prevelikom luku…
Cijelu priču pročitajte na:
https://slobodnizajedno.org/dobrota/
Увійдіть, щоб розблокувати більше функціональності.
