Na današnji dan, s ponosom i tugom u srcu, sjećamo se Josipa Jovića, prvog hrvatskog viteza koji je položio svoj život na oltar domovine. Njegova smrt, koja se dogodila u trenucima kada je Hrvatska bila izložena brutalnoj agresiji, ostaje vječni podsjetnik budućim generacijama kako u bilo kojem trenutku moramo biti spremni. Josip Jović nije bio samo redarstvenik – bio je sin, prijatelj, čovjek koji je, ne oklijevajući, stao u obranu svog naroda i svoje zemlje.
Agresoru taj dan ništa nije bilo sveto, pa su na najveći kršćanski blagdan, Uskrs, krv prolijevali, dokazujući tako da "jabuka ne pada daleko od stabla", te da su i oni poput svojih "prađedova" poganskog srca pomiješanog sa turskim barbarizmom. U tim danima, kada je trebalo slaviti život i nadu, neprijatelj je donio smrt i razaranje, ostavljajući za sobom rane koje su se duboko urezale u dušu hrvatskog naroda. No, unatoč tome, duh Josipa Jovića i svih onih koji su poput njega stali na branik domovine nije slomljen. Njihova snaga i požrtvovnost pokazale su da se zlo može pobijediti, da se iz pepela može uzdići nova nada.
Dok danas palimo svijeće i polažemo cvijeće u spomen na Josipa, ne smijemo zaboraviti lekcije koje nam je ostavio. To je podsjetnik da domovina nije poklon koji se stekne voljom nekog drugog, već vrednota koju moramo čuvati i braniti svakoga dana, po uzoru na one koji su je prije 1100. godina stvorili. Neka njegovo ime ostane uklesano u našim mislima, dušama i srcima, ne samo kao simbol boli i gubitka, već kao vječni znak otpora i dostojanstva. Josip Jović i svi oni koji su s njim dijelili sudbinu podsjećaju nas da je Hrvatska izgrađena na temeljima njihovih žrtava, na njihovoj krvi i njihovoj ljubavi prema domovini.
Neka im je vječna slava i hvala, a nama neka bude zadaća da živimo dostojno njihove ostavštine, gradeći budućnost u kojoj će ratnički duh i ljubav prema domovini biti stupovi našeg društva, društva u kojem će vladati Bog i Hrvati.
JOSIP JOVIĆ - S NAMA JE!
